Sir 14

1 Blago čovjeku koji nije zgriješio riječima i koga ne muči grižnja zbog grijeha. 2 Blago čovjeku koga ne optužuje vlastita savjest i koji se nije odrekao nade. 3 Tvrdici ne priliči bogatstvo, i čemu veliko blago pohlepniku? 4 Tko uskraćuje sebi sabire drugomu, i tuđinci će se naslađivati dobrima njegovim. 5 Tko je tvrd prema sebi, komu će biti dobar? Takav ne uživa ni u vlastitom dobru. 6 Nema okrutnijeg od onoga tko muči samog sebe: to mu je plaća za vlastitu zloću. 7 Pa ako i čini dobro, čini nenamjerno i na koncu otkriva svoju zloću. 8 Zavidljivac je opak: on odvraća pogled i prezire tuđi život. 9 Premalen je oku lakomu vlastiti dio, pohlepa isušuje dušu. 10 Tvrdičino oko hlepi za kruhom i glad je za njegovim stolom. 11 Sine moj, imaš li štogod, priušti sebi i prinesi Gospodu dostojne žrtve. 12 Ne zaboravi da smrt neće oklijevati i da ti nije objavljen ugovor Podzemlja. 13 Prije nego umreš, čini dobro prijatelju, i pruži, daj mu koliko možeš. 14 Ne uskraćuj sebi sadašnje sreće i ne daj da ti izmakne dio dopuštena užitka. 15 Nećeš li ostaviti blago svoje drugomu i neće li zaslužba tvoja biti ždrijebom razdijeljena? 16 Podari i primi i okusi užitka, jer se u Podzemlju radost ne traži. 17 Sve se živo troši kao i odjeća, i vječna je uredba: valja umrijeti. 18 Kao lišće što raste na bujnu drvetu te jedno opada a drugo niče, tako i naraštaji od krvi i mesa: jedni umiru, a drugi se rađaju. 19 I svako prolazno djelo propada, a zajedno s njim i njegov tvorac. 20 Blago čovjeku koji razmišlja o mudrosti i umuje razborito, 21 koji u srcu svojem proučava njezine putove i posvećuje se u njezine tajne. 22 On je progoni kao lovac i vreba je kraj staze njezine; 23 on viri kroz prozor njezin i prisluškuje na vratima njezinim; 24 postavlja se blizu kuće njezine i udara klin svoj u njezin zid; 25 podiže svoj šator kraj nje i nastanjuje se u sretnu počivalištu; 26 on stavlja djecu svoju pod njezinu zaštitu i boravi pod granjem njezinim; 27 on nalazi okrilje od žege pod sjenom njezinom i prebiva u divoti njezinoj.